петак, 2. јануар 2015.

Leto

Ah to leto...
 Kako je to divna reč,
mala, ali puna mirisa, boja i sreće...

Dođe tako polako,
neprimetno, nečujno
i donese sa sobom
puno, puno sunca
i ja se osećam tako...lepo!

Dođe mi onda
da uzmem četkicu u ruke
i naslikam drvo sreće,
tako brzo
bez imalo muke
svetlim bojama, jedva primetnim

A u to drvo stavim
sve moje želje i misli,
pa legnem na travu
i mirišem, mirišem do besvesti

Ah to leto...
Doći će i ono
neprimetno, nečujno,
baš kao što i ja želim
da uđem u život Tvoj! 

Napisano 2002. godine

Нема коментара:

Постави коментар