понедељак, 5. јануар 2015.

Nemir

Budi se u našem srcu
kada čekamo nekog,
a nema ga,
pa to čekanje,
čini nam se kao večnost...

Kada želimo nešto,
a nikako da nam bude dato,
pa mislimo da smo od Boga zaboravljeni,
ali nije tako

Kada mislimo na nekog
koga toliko volimo
i silno želimo da je kraj nas,
pa sve o nesuđenoj ljubavi
samo preuveličamo

Kada otorimo album
i u slikama starim shvatimo
kako godine lete,
pa vratimo se na tren u dane
kada smo bili dete

Svi ti nemiri, želje, nesuđene ljubavi,
prolaznost naših dana
tu su da nas muče,
na koju suzu nateraju...

Ali nas i opominju
da naučimo ceniti
trenutak ovaj - SADA
i sve ono najlepše
što sadašnjosti našoj pripada!

Jer...nada NE umire NIKAD! 

Napisano 2002. godine


Нема коментара:

Постави коментар