четвртак, 1. јануар 2015.

Neprebol

Mislim na tebe,
a to ne valja...
Možeš li uopšte zamisliti taj trenutak
kada moje misli krenu ka tebi
kako moje ustreptalo telo leti,
leti i ne može da sleti

Da sleti tu, u srce tvoje
nego te zaobiđe...

A mene onda zaboli sve
i duša i grudi i strah mi samo dođe,
dođe mi u posetu
i to onu večnu
koja traje i ne nestaje,
jer Ti si tu blizu, u meni
i nikako da izađeš

Kada bi samo znao
kako se ja osećam tada!
Čuo bi moje srce koje kuca sada
tako snažno da me i ono boli,
povređuje i počinje da me mrzi,
a to još više zaboli
jer si mi onda oduzeo jedino,
jedino ono što Te voli!
          Hvala!

Napisano 2002. godine

Нема коментара:

Постави коментар